R/B TUNOLOVAC (ratni naziv broda: MB-3 „Jadran“)
Dužina: 19,36 m
Širina: 4,76 m
Visina: 2,50 m
Tip: Drveni brod za tunolov i ribolov koćom na Jadranu
Izgrađen 1932. u brodogradilištu u Korčuli
Uništen potkraj 1997. u moru kod Visa
Model: 1:50
Izradio: Tomislav Vitlov
Prvi kaljski motorni brod za ribolov plivaricom tunolovkom na otvorenom moru
Intenziviranje ribolova nije bilo moguće bez korištenja većeg broda koje bi osigurao isplovljavanje na udaljenija lovišta i upotrebu većih ribarskih alata, dulje zadržavanje na moru i slično.
Prvi iskorak u tom smislu učinili su smjeli ribari iz starih kaljskih obitelji Vitlov i Kolega. Potkraj 1931. ugovorili su izgradnju ribarskog broda u korčulanskom brodogradilištu Nade Smrkinića.
Prvi kaljski motorni brod za ribolov plivaricom tunolovkom na otvorenom moru
„Tunolovac“, koji je u najstarijem korčulanskom brodogradilištu sagradio brodograditelj Nado Smerkinić (Smrkinić) 1932. god., prvi je ribarski brod iz Kali za kombinirani ribolov na otvorenom moru tunolovnom plivaricom i dubinskom koćom. „Tunolovcem“ se ribarstvo Kali od priobalno stacioniranog pokrenulo u dinamično za ribom tragajuće i rezultatski uspješnije.
Posao je dobro napredovao pa je bilo potrebno povećati ribolovne kapacitete, ponajprije nabavom još jednoga ribarskog broda. Rezultat je toga gradnja m/b „Vitlov“ (kasnije pod imenom: „Pobjednik“), svojevrsne kopije „Tunolovca“. Novi je ribarski brod izgrađen u brodogradilištu „Martinšćici“ 1934. godine. Tunolovac „Vitlov“ na svoje prvo tunolovno krstarenje isplovio je u jesen 1934. godine.
Plan Kaljana nije obuhvaćao samo nabavu novoga ribarskog broda. Udružili su se u poslovno partnerstvo s nekoliko osoba iz Sušaka i osnovali ribarsku zadrugu. Nadjenuli su joj, kao i kasnije novosagrađenom brodu, znakovito ime – „Tunolovac“. Time su jasno istaknuli glavno usmjerenje u svojim ribarskim aktivnostima – lov na tunu, najveću jadransku plavu ribu. Ugovor o osnivanju ribarske zadruge potpisan je u svibnju 1932.
Njome su uz način međusobnih obveza i prava u izgradnji „Tunolovca“, podjeli njegove dobiti sasvim jasno odredili da će ribolovnu operativu i brigu o brodu voditi kaljski sastav uz određenu asistenciju sušačke grupe koja će se ponajprije brinuti o utrživanju ulova i nabavkama repromaterijala.
Od 1937. zadruga s brodom „Tunolovac“ u cijelosti je bila u rukama članova obitelji Vitlov.
Od rujna 1943. do travnja 1946. plovi pod ratnim imenom MB-3 „Jadran“
Naoružani brod MB-3 „Jadran“ bio je među tri najvažnija broda partizanske mornarice. MB-3 „Jadran“ prošao je jako dug borbeni put. Njegova je „ratna biografija“ među svim partizanskim vojnim brodovima bila najdulja. Uplovljavanjem u Trst 6. svibnja 1945., MB-3 „Jadran“ završio je svoju borbenu aktivnost.
U slobodi, i nadalje ostavši ratnim brodom Ratne mornarice, na jednom zadatku u Podvelebitskom kanalu, nakon havarije motora, u nevremenu je teško oštećen u rujnu 1945. Pred ulazom u Paški zaljev kod Rta Kristofora potonuo je na 40 m dubine. U listopadu 1945. Ratna mornarica podigla je brod sa dna i oštećen više od 80-posto kao olupina predan Vitlovima iz Kali da ga obnove o svom trošku.
Od travnja 1946. ponovo pod imenom Tunolovac
U travnju 1946. nakon tehničkog osposobljavanja, ribarskom opremom i alatom kompletiran, „Tunolovac“ je u narednom dvogodišnjem razdoblju postao pravi razigrani ribolovac – tunolovac, da bi 18. travnja 1948. bio nacionaliziran i „dekretom“ oduzet vlasnicima.
Poslije nacionalizacije „Tunolovac“ je neko vrijeme bio u zadarskom i splitskom upravnom području s pretežno vlasničkom kaljskom posadom, a od kraja 1950., kada je ta posada iskrcana, do 1986. je u crikveničko-riječkom prostoru, zatim u orebićko-dubrovačkom kraju, a poslije nacionalizacije iz prvotno državno-društvenog pa zadružnog 1995. godine završio je kao privatno vlasništvo poduzeća „Rivijera Trade“ d.o.o. Brela (Split).
„Tunolovca“ su potkraj 1997. kod Visa razbili valovi
Pod njihovom upravom na početku studenog 1997. nadomak Komiže (o. Vis) stradava razbivši se o otočić Barjak Veli, i to nekoliko mjeseci nakon što su Blaž Mate Vitlov i nasljednici šest umrlih vlasnika podnijeli zahtjev za denacionalizaciju odnosno naknadu „Tunolovca“. Mnogo prethodnih zahtjeva i molbi službenim institucijama za povrat broda ili njegovu naknadu završilo je bez pozitivnog ishoda za kaljske vlasnike „Tunolovca“.
Tunolovac sa svojom posadom