T
ijekom druge polovice 19. stoljeća Kȃli dobivaju titulu jednoga od vodećih ribarskih naselja na zadarskim otocima. Kaljani su se s vremenom sve više odmicali od obala otoka Ugljana i uvale Lamjane odlazeći na ribolov oko obližnjih otoka zadarskog arhipelaga i južnih kvarnerskih otoka pri čemu nisu bili iznimka. Valja istaknuti kako su im u istom razdoblju konkurirali ribari iz Sali, Solina i Malog Iža (Basioli, 1974.).

Zadarsko je područje potkraj 19. stoljeća bilo znano kao područje pokretnih tunara i polandara kojima se lovilo u obližnjim otočnim uvalama, uvalama Srednjeg kanala i oko Kornatskih otoka. Kaljani su u tom razdoblju u manjoj mjeri lovili tunide u Lamjani te su sve češće odlazili na tunolov oko Sestrunja, ostalih zapadnih otoka zadarskog arhipelaga i južnih otoka Kvarnerskog zaljeva (Basioli, 1974.: 504.). Tune se lovilo traženjem uz obalu ili praćenjem jata. Nakon uočavanja riba jato se zatvaralo u otočnim uvalama i dijelovima obalnog mora. Tunolov je bio izrazito složen i zahtijevao je usklađen rad svih sudionika te određen broj brodova i članova posade.

Za takav oblik ribolova bila je potrebna kvalitetna oprema i dovoljno brodova.

Annuario marittimo iz 1881. godine, koji donosi podatke za 1880. godinu, navodi kako je u mjestu Kali bilo registrirano ukupno 20 brodova. Iako se za pojedina mjesta kao posebna kategorija spominju ribarski brodovi (tal. Barche da pesca), za Kali se ne navodi ni jedan brod u toj kategoriji. Uzimajući u obzir podatke iz prijašnjih godina i navedenu kategorizaciju, može se zaključiti kako je u tim godinama ribarstvo u Kalima bilo u zamašnoj fazi razvoja u kojoj se postupno profesionalizira. U idućim je godinama broj brodova lagano rastao pa ih je 1885. godine bilo 40. Od spomenutih 40 brodova njih 9 bilo je izdvojeno u kategoriji ribarskih brodova. Tijekom sljedećih godina broj je brodica varirao pa su 1887. godine bila samo četiri ribarska broda od ukupno 35. Broj ribarskih brodica smanjen je na samo jednu 1889. kada je u mjestu bilo prijavljeno ukupno 30 brodova.

Valja napomenuti kako je 1880. godine bilo ukupno 20 brodica pa je u samo nekoliko godina nastao važan pomak u njihovu broju što se velikim dijelom može pripisati ribarstvu koje je od sredine 19. stoljeća postalo osnova gospodarstva u Kalima. Godine 1902. zabilježen je znatniji pomak od ukupno 62 broda od kojih je 17 bilo ribarskih te je na njima radilo 78 članova posade. Trend porasta nastavljen je i sljedećih godina, a 1905. godine ukupno je bilo više od 90 brodova te su zabilježena 24 ribarska broda sa 112 članova posade. U godinama neposredno prije početka Prvoga svjetskog rata raste broj ribarskih brodica u većini otočnih mjesta. Porast broja brodova označava izrazitije vrednovanje obalnih i morskih resursa na sjevernodalmatinskim otocima na početku 20. stoljeća (Faričić, 2012.). U Kalima je 1909. godine od ukupno 96 brodica bilo 26 ribarskih brodica s njihova 122 člana posade.